... "jedne noći, negdje
kod Dubrovnika, cijedili smo zadnju kriglu piva moj slučajni
poznanik Chris i ja... i Chris mi se kleo da tamo otkuda
dolazi svira najbolja grupa na svijetu. Pričao je da su
neki ljudi iz banda izginuli, i da je često putovao s kraja
na kraj Amerike da bi ih čuo uživo.
Kad sam mu rekao da grupu odavno poznajem, i da imam sve
njene albume, samo je odmahnuo rukom i rekao da pravi The
Allman Brothers Band žive samo u legendama i sjećanjima"...
Tako je nekako počinjao tekst Đorđa M. Vojnovića u nekadašnjem
Džuboksu, tekst poslije kojeg su Allman Bros postali moja
najdraža grupa, prije nego sto sam čuo i jedan jedini akord
njihove muzike.
Tog ljeta sam skupljao čemeriku po njivama oko Ponikve,
prodao sjemenke u otkupnoj stanici u Hadžićima, i kupio
svoju prvu Allman Brothers ploču. The Road Goes On Forever.
(...)
Ako vam pod ruku dođe neki od Allman Brothers Band albuma,
klasičnih ili recentnih, ne obazirite se na proteste nervoznih
susjeda. Slušajte što glasnije, inače će vam biti uskraćen
istinski užitak.
|
|
